Košarka

NBA: godišnjica jednog od najozloglašenijih događaja u istoriji sporta

Ovag vikenda je bila godišnjica jednog od najozloglašenijih događaja u istoriji sporta. Malice at the Palace obilježio je NBA ligu, ekipe te igrače koji su učestvovali u tome. Bio je to splet nesrećnih okolnosti koje su pokrenule lavinu događaja na terenu, a očito i van njega.

Bilo je to tada toliko nezamislivo da u sigurnosnim mjerama za takvu situaciju nije bio bi pripremljen plan. Ali dogodilo se i to me natjeralo na razmišljanje o fanovima i njihovom odnosu prema sportu. Popijete par piva, zabavljate se, mislite da ste jači no što jeste. Vjerujte mi, niste. Te noći su to morali naučiti na teži način. Zamislite tu scenu samo kako dva lika sjede i misle si, „hej, možemo mi srediti njih, nije taj Jermaine O’Neal tako velik odavde” te siđu na parket kako bi dodatno provocirali NBA atlete. Igrači koji su u apsolutno fenomenalnoj formi te su izložbeni primjer za definiciju tijela. Kad tome dodamo da su bili vidno neuravnoteženi mentalno samo je jedan ishod mogao biti.

Nakon tih nemilih scena odnos navijača i igrača se zauvijek promijenio. Iako i dalje ima dežurnih primitivaca koji dobacuju neumjesne komentare s tribina, takvi se riješe po kratkom postupku uz pomoć osiguranja. Danas su „najjači” ipak ljudi koji sjede u domu iza svojih računara te obasipaju  mržnju prema svemu pozitivnome. Umjesto da pokušavaju uživati u sportu, igračima te svemu što dolazi uz to, seciraju svaku sitnicu kako bi istaknuli nešto negativno u vezi tog igrača. U zadnje vrijeme najviše je na meti James Harden koji je u tijeku jedne od, ako ne i najbolje napadačke sezone u povijesti košarke. No zašto uživati u stvaranju istorije i majstorijama Hardena kada možemo biti sitničavi te izdvajati detalje kako bi ga spuštali dolje. Iz noći u noć igra te pruža spektakularne partije, ali sve što se čuje su komentari o načinu na koji generiše poene, da je floper, radi korake, ne igra obranu i tako u nedogled. Njegov partner u zločinu, Russell Westbrook je srušio rekord držan dugi niz godina po triple double učincima te je kroz cijelu sezonu imao te prosjeke. Što smo mogli čuti? Stat padder, svi mu se miču da hvata skokove, ma i suparnici mu dopuštaju lake poene.

Takvi igrači se često susreću s negativnošću, uvijek su pod povećalom i to je već postao sastavni dio njihovih života. Imamo primjer LeBrona Jamesa koji je jedan od najboljih koji je ikad hodao po NBA parketima. Količina mržnje koju je generisao od ranih dana u Cavaliersima pa sve do danas je nečuvena. Došavši u Lakerse vratio ih je na staze pobjeda i trenutno su najbolja ekipa lige, ali nije bilo uvijek tako bajno. Neki fanovi su ga s oduševljenjem dočekali te su nacrtali mural u čast koji je ubrzo bio oskrnavljen. Morali su mu dati do znanja da je ovo Bryantov grad. Fascinantan mentalni sklop. Mržnja ga je pratila od prvog dana u dresu Cavsa, preko Heata i Lakersa. Redovno u normalnom razgovoru o košarci s poznanicima se ubrzo nađem na streljani samo zato što sam stao u nj obranu, bez ikakvog potenciranja njegovog lika i djela.  Do te razine seže njegovo ime.

Ne mogu zamisliti gledati košarku samo kako bi bilježio negativne stvari koje bi kasnije napisao na Internetu i mislio da sam postigao nešto. LeBron u poznim godinama života igra fantastičnu košarku te je MVP kandidat i sve osim divljenja te uživanja u nj igri graniči s ludošću. Sličnu sudbinu trenutno proživljava jedan od njegovih najboljih prijatelja i igrač koji je došao u ligu iste sezone kada i on. Bio je odbačen od strane Rocketsa te iskorišten kao žrtveni jarac za nj neuspjehe. Izrugivan od strane medija i navijača bio je izgnan na nešto više od godine dana. Bio je udaljen 376 dana od NBA parketa spremno čekajući svoju priliku, poziv nekog generalnog menadžera. Kada je konačno došao nisam mogao biti sretniji. Osoba koja je posvetila čitav svoj život igri koju voli i od koje je bio prisilno udaljen je dobila priliku vratiti se tome te oprostiti na način koji zaslužuje. U meni je prirodno da to budi pozitivne emocije te empatiju, ali očito sam bio u krivu kada sam mislio da to vrijedi za širu populaciju.

Famozni mitski stručnjaci za računarima su spremno čekali svaki nj promašaj, promašenu rotaciju ili ne zagrađivanje skoka kako bi mogli uperiti prstom kao Nelson u Simpsonima. Jer je lako nakon godinu dana pauze uskočiti na NBA terene te igrati košarku na najvišoj razini. Već u drugoj utakmici im je dao puno manje materijala zabivši 18 poena uz mnogo bolju angažiranost na obje strane terena. Mislite da ih je to zaustavilo? Naravno da ne. Zašto podržati čovjeka i pružiti pozitivnu reakciju kada je lakše mrziti i napisati washed. Došlo je do te mjere da igrači prave lažne profile na socijalnim mrežama kako bi sami sebe branili, svoje igre, postupke. Realno se nemaju kome opravdavati, a pogotovo ne dežurnim hejterima koji će samo još više uživati u tome.

Mogu ovako pisati u nedogled. Svaki igrač se susreće s ovom vrstom ponašanja te ih je jednostavno nemoguće zaobići. Najbolje što mogu učiniti je da u inat takvima igraju odličnu košarku za nas koje zapravo uživamo u tome te cijenimo to što rade. Jedan od meni najdražih filmskih protagonista je u završnim scenama filma rekao kako je tekst uvijek dobro završiti citatom. Netko je već napisao to najbolje pa zašto ne ukrasti i završiti snažno. Tako ću ja napraviti te citirati Dannyja Vinyarda u nastojanjima da doprem do nekoga. Hate is baggage. Life’s too short to be pissed off all the time. It’s just not worth it. Smanjimo mržnju, uživajmo u čarolijama košarkaških majstora jer neće zauvijek biti tu.

Izvor

Facebook Komentari